Pored mora i priobalja, Ličko-senjska županija ističe se i iznimnim bogatstvom slatkih voda. Zavale Like, Gacke i Krbave, izmedu Velebita, Kapele i Plješivice, prirodno su sabiralište osobito kvalitetne pitke vode. Iz dubina njezina krškog podzemlja u uzvišenom miru ili bučno slaveći život izviru brojna veća i manja vrela. Ti krški izvori ishodišta su površinskih tekućica što svojom pitomošću oplemenjuju krajolik tog osebujnog gorskog prostora.

Rijetko gdje je utjecaj vode tako izrazit kao u ovom dijelu dinarskog krša, gdje u veličanstvenom procesu stvaranja i razaranja oblikuje površinu i podzemlje stjenovite podloge. Najblistaviji primjer takve stvaralačke simbioze kamena i vode na kršu nedvojbeno su Plitvička jezera, najstariji hrvatski nacionalni park i spomenik prirode s Liste svjetske baštine UNESCO-a.

Jezerski sustav Plitvičkih jezera jedinstven je fizikalno-biokemijski laboratorij na otvorenom. Njegov temeljni fenomen zasniva se na posebnom načinu stvaranja sedre, kao rezultat složenih interakcija u okviru dinamičke ekološke ravnoteže unutar krškog akvatorija. Rastom sedrenih ustava dolina gornje Korane preoblikovana je u niz od 16 stepenasto poredanih bazena s protočnim jezerima. Krunu te vodene simfonije, svojevrsni oltar prirode, čine Sastavci sa 78 m visokim vodopadom potoka Plitvica.

Voda u kršu više je od simobola života, ona je tu doslovno sam život. Tu su čovjek, kamen i voda isprepleli svoje putove u nerazmrsivo klupko i ostavili osebujne tragove u vremenu i prostoru. Zato krške vode nisu samo spomenici prirode, već ujedno i značajni kulturno-povijesni lokaliteti.

Najistaknutiji takav lokalitet u kontinentalnom dijelu županije su Vrila Gacke, na jugoistočnom rubu Gackog polja. Tu krška temeljnica istječe na devet vrela, od kojih tri veća - Veliko i Malo Tonković vrilo te Majerovo vrilo. Odvodnjava ih rijeka Gacka čiji meandarski tok na travnatom sagu polja doprinosi posebnoj pitomosti krajolika izmedu Velebita i Male Kapele. Vrila Gacke ujedno su i vrijedan etnografski lokalitet.

Znameniti "Lički akvarel" kristalno čiste vode dopunjuju i drugi veći krški izvori, kao što je Vrelo Une u Ličkom Pounju, Vrelo Koreničko na Krbavi i Vrilo mudrosti u Svetom Roku. Ali i brojni drugi, "dobrom vodom" oplemenjeni ambijentalno vrijedni lokaliteti.

Jedna od najvećih zanimljivosti Novalje je antički podzemni vodovod, izgradjen u prvom stoljeću poslije Krista, u doba Rimljana, zbog čega ga lokalno stanovništvo popularno zove "Talijanova buža" (buža = rupa). Podzemni vodovod u cijelosti je isklesan ljudskom rukom u živom kamenu, u dužini od 1042 metra, prosječna širina mu je oko 60 cm, a visina mu se mijenja. Ima 9 nadzemnih otvora (odihe), a najviša se nalazi na visini od 44 metra. Vodovod je služio za napajanje mjesta pitkom vodom, za potrebe keramičkih radionica, bojadisaonica i za opskrbu brodova koji su navraćali u luku. Krajem antičkog razdoblja vodovod gubi svoju funkciju i za njega se nije znalo sve do 19. st. kada je ponovno otkriven. Početkom 20. st. vodovod je bio u funkciji kroz tri kraća razdoblja. Danas je on u prvom redu turistička atrakcija i može se razgledati u dužini od oko 150 m, a stalno se radi na njegovoj daljnjoj revitalizaciji i uredjenju kako bi bio dostupan turistima u što većoj dužini. Ulaz u vodovod se nalazi u Zvonimirovoj ulici (3 metra od nogostupa) ispred zgrade Gradske uprave, na mjestu gdje se gradi Etnografski muzej.